MITOVI I ISTINE

Mit

Osoba koja dobije organ, sa organom dobija i misli i osećanja donora

Klikni za istinu...

ISTINA

Tako je samo na filmu, ali ne i u stvarnom životu. Misli i sećanje su memorisani u mozgu. Drugim organima se ne mogu prenositi ni osećanja, niti sećanja na osobe.

Mit

Možda će mi izvaditi organe, a imao sam još šanse da preživim

Klikni za istinu...

ISTINA

To nije moguće. Moždana smrt je konačna i definitivna. Strogo definisan postupak utvrđivanja moždane smrti isključuje mogućnost greške.

Mit

Ne želim da moja porodica snosi dodatne troškove nastale usled doniranja organa

Klikni za istinu...

ISTINA

Ne postoje dodatni troškovi za porodicu donora, kao ni nadoknada za donirane organe, a prodaja organa je strogo zabranjena Zakonom.

Mit

Čuo sam da se uzimaju svi organi, bez obzira na to šta ja želim da doniram

Klikni za istinu...

ISTINA

Sa tela preminulih uzimaju se samo oni organi za koje postoji saglasnost donora i članova njegove porodice. Obavestite svoje bližnje i članove porodice šta želite da donirate.

Mit

Doniranje organa nagrđuje i unakažava telo

Klikni za istinu...

ISTINA

Doniranje organa ne nagrđuje telo pokojnika i ne odlaže sahranu. Organi se eksplantuju hirurškim zahvatom, pri čemu se telo pokojnika tretira sa pažnjom i dostojanstvom. Moguća je sahrana sa otvorenim kovčegom.

Mit

Imam slab vid i zato ne mogu da budem donor rožnjače

Klikni za istinu...

ISTINA

Netačno. Moguće je transplantovati rožnjaču od osobe sa slabim vidom, jer sama rožnjača nije uzrok kratkovidosti, odnosno dalekovidosti.

Mit

Doniranje organa je protiv moje religije i veroispovesti

Klikni za istinu...

ISTINA

Sve religije podržavaju doniranje organa. Doniranje je čin plemenitosti, ljubav prema bližnjem i lični izbor.

Mit

Ako doniram organe, da li primalac ili njegova porodica mogu da opterete moju porodicu na bilo koji način kasnije?

Klikni za istinu...

ISTINA

Doniranje organa je anonimno, dobrovoljno i besplatno. Primalac i/ili njegova porodica ne znaju ko je donirao organ. Zakonom je zabranjeno primaocu organa davati lične podatke donora ili njegove porodice. Takođe, zabranjeno je porodici umrlog davaoca davati lične podatke primaoca.

Mit

Ja sam star i previše bolestan da budem donor organa

Klikni za istinu...

ISTINA

Registrovani su slučajevi donora od preko sto godina starosti. Ono što određuje koji organi i tkiva mogu biti presađeni, jeste njihovo medicinsko stanje u trenutku smrti. Zbog toga svako može biti potencijalni donor organa i tkiva – bez obzira na uzrast, rasu, pol, medicinsku istoriju, itd. Potencijalni donori organa i tkiva mogu biti čak i osobe sa više hroničnih oboljenja.

Mit

Bogati i poznati ljudi imaju prednost na listi čekanja i prioritet prilikom transplantacije organa

Klikni za istinu...

ISTINA

Prednost se određuje isključivo na osnovu medicinskih kriterijuma i dužine čekanja, zbog čega je i stvoren Nacionalni sistem liste čekanja. Materijalno stanje i društveni status ne mogu uticati na distribuciju organa i određivanje primaoca. Ono što se stvarno računa jeste ozbiljnost bolesti, vreme čekanja, podudarnost tkiva, krvna grupa, telesna konstrukcija primaoca i druge medicinske informacije. Mogućnost zloupotreba dodatno smanjuje činjenica da eksplantacije i transplantacije izvode zasebni lekarski timovi.

Mit

Lekari se neće truditi da mi spasu život kako bi mi uzeli organe

Klikni za istinu...

ISTINA

Spasavanje života je prioritet broj jedan svakog lekara. Za one koji ipak sumnjaju u lekarsku odanost Hipokratovoj zakletvi, važno je reći da postoje sistemska rešenja koja onemogućavaju zloupotrebe. Najpre, doniranje organa i tkiva se može uzeti u obzir tek u slučaju moždane smrti, koja je nepovratna i definitivna. Potom, doktori koji rade u transplantacionom timu su odvojeni od doktora iz urgentnog odeljenja i doktora koji utvrđuju moždanu smrt. Na kraju, u slučaju moždane smrti, porodica ili bližnji preminulog donose konačnu odluku da li će organi biti donirani ili ne, a ne doktori.

Mit

Dešava se da se ljudi probude iz moždane smrti

Klikni za istinu...

ISTINA

Moždana smrt nije koma. Moždana smrt je klinička i pravna definicija smrti. Lekari je utvrđuju striktnim neurološkim testom, kojim potvrđuju da nema moždane aktivnosti, kao i da je dotok krvi u mozak prekinut, a moždane ćelije nepovratno uništene. Pošto je definitivno utvrđeno da ne postoji mogućnost da mozak ikada više funkcioniše, pacijent se proglašava moždano mrtvim. Do moždane smrti dolazi nakon velike i nepovratne povrede mozga i moždanog sistema. Kao posledica povrede, uprkos svim medicinskim naporima, mozak otiče i sprečava sopstveni dotok krvi. Bez krvotoka, a samim tim i bez snadbevanja kiseonikom, moždana tkiva odumiru velikom brzinom. Životne funkcije (disanje i rad srca), mogu biti produžene mehaničkim uređajima nekoliko sati ili dana, ali ne dugotrajno.